Šest vrsta greenwashinga za koje možda niste čuli

Greenwashing aktivnosti kreću se od krivo postavljenih strategija za komunikaciju proizvoda ili usluga do praksi koje naglašavaju održive aktivnosti kako bi se pažnja publike odvratila od po okoliš štetnih politika. Zbog različitih pristupa greenwashingu, a prema izvješću Planet Trackera s početka ove godine, definirano je šest vrsta nepoželjne komunikacije s potrošačima. Donosimo ih u nastavku s primjerima iz prakse:

Greencrowding je izgrađen na uvjerenju da se organizacija može ‘sakriti u gomili’. Temelji se, dakle, na ideji da skrivanje u grupi drugih poduzeća može zadržati ekološki štetne aktivnosti neprimjetnima. Jedan od primjera su aktivnosti Saveza za zaustavljanje plastičnog otpada (AEPW), koji je zapravo povezan s petrokemijskim divovima i čiji članovi nisu reciklirali 99,9% vlastitog plastičnog otpada.

Greenlighting su aktivnosti koje bacaju svjetlo na prakticiranje manje “zelenih” aktivnosti kako bi skrenule pozornost s onih ekološki štetnih. Primjeri uključuju proizvođače koji se hvale praksama na području dekarbonizacije, dok istovremeno povećavaju onečišćenje plastikom i korištenje ekološki neprihvatljivih resursa. Primjerice, The Hongkong and Shangai Banking Corporation se pohvalila kako je izdvojila milijardu američkih dolara za sadnju dva milijuna stabala, ali je na vidjelo izašao i njihov doprinos emisijama ugljika u drugim aspektima poslovanja. Drugi primjer odnosi se na poznati lanac trgovina odjećom, H&M. Njihov apel kupcima da svoju odbačenu odjeću vrate u trgovine na recikliranje u konačnici se prelijeva u poticanje na kupnju novih artikala, što je u suprotnosti s načelima održivosti.

Greenshifting se odnosi na situacije u kojima tvrtke pokušavaju prebaciti krivnju za svoje neodrživo poslovanje na nekog drugog. British Petroleum Company (BP) pokrenuo je kampanju “Upoznaj svoj ugljični otisak”, tražeći da njihovi potrošači svakodnevno koriste aplikaciju, odnosno računaju svoj ugljični otisak kako bi ga smanjili (pri tom ne spominjući vlastite emisije CO2).

Neke tvrtke koriste pak greenlabeling, praksu u kojoj kompanije potrošače dovode u zabludu tvrdeći da je neki njihov proizvod ekološki prihvatljiv. KLM – Royal Dutch Airlines tvrdi da njihov program ugljičnih kredita, CO2ZERO, u potpunosti neutralizira utjecaj letenja na okoliš. Ipak, stručnjaci iz područja održivosti tvrde da proizvodi kao što je CO2ZERO ne čine ništa za ograničavanje štete na okoliš povezane s letenjem.

Izvješće također naglašava rast greenrinsinga, do kojeg dolazi kada tvrtke mijenjaju ciljeve vezane uz klimu i održivost prije nego što su postignuti. Planet Tracker u ovom je kontekstu istaknuo PepsiCo, koji je u proteklih pet godina pomaknuo svoje ciljeve vezano uz recikliranje čak tri puta. Važno je napomenuti da PepsiCo nerijetko postavlja i nerealne ciljeve kad je u pitanju zaustavljanje krčenja šuma, a osim što ih pomiču terminski, rade s dobavljačima koji su bili umiješani u uništavanje najvažnijih prašuma jugoistočne Azije u ekosustavu Leuser.

Greenhushing se odnosi na poduzeća koja nedovoljno izvješćuju ili skrivaju svoje podatke o održivosti. Poznati primjer greenhushinga je Coca-Colin “PlantBottle”, napravljen od samo 30% biljnih materijala. Tvrtka tvrdi da je boca ekološki prihvatljivija od tradicionalne plastične boce, ali budući da je još uvijek uglavnom napravljena od neobnovljivih fosilnih goriva, ta tvrdnja ‘ne drži vodu’.