PR u eri Substacka: otkrivamo kako do nove publike
S više od 5 milijuna pretplata, Substack okuplja autore oko vrlo konkretnih interesa i tema, stvarajući male, ali izrazito fokusirane zajednice koje možda vrijedi upoznati.
Sve više brendova želi biti dio kulturnog razgovora, a ne samo prolazni oglas. Jedan od načina postizanja tog cilja je i glazba.
Da vas netko probudi u tri ujutro i pita da se sjetite prve reklame koja vam padne na pamet, velika je vjerojatnost da ćete – početi pjevati.
Nekoliko je istraživanja pokazalo da informacije lakše usvajamo kada su povezane s glazbom. Osim toga, glazba izaziva emocije, stvara asocijacije i ostavlja trag koji traje puno dulje od same poruke ili vizuala. Upravo zato neke reklame pamtimo desetljećima, iako smo odavno zaboravili kako je izgledao kadar ili koji je slogan bio na kraju.
O zvuku se u komunikacijama još uvijek govori manje nego o vizualnom identitetu, tonu komunikacije ili sadržaju na društvenim mrežama, a upravo je on često prvi element koji izazove emociju. Dovoljno je čuti nekoliko taktova poznate pjesme ili prepoznatljivog jingla da se u sekundi vratimo u određeni trenutak, sjetimo se nekog proizvoda ili osjetimo nešto što ni najbolji copy ne može postići.
Možda je najveća pogreška promatrati glazbu kao još jedan komunikacijski kanal. Ona je dio kulture i način identifikacije, posebno mladih ljudi, a brendovi koji uspiju postati dio kulture gotovo uvijek ostaju relevantniji od onih koji ostanu samo dio reklamnog bloka.
To vrlo jasno vidimo i u radu s brendovima, koji sve više žele postati dio razgovora koji njihova publika već vodi. Zanima ih kako biti prisutan u trenucima koji ljudima nešto znače i kako pritom ostati autentičan. Glazba je pritom jedan od najprirodnijih komunikacijskih alata jer okuplja zajednice, gradi identitet i stvara emocije koje ostaju dugo nakon završetka kampanje.
Dobar primjer takvog pristupa ovogodišnja je suradnja Vegete i repera Pekija. Sve je počelo jednim stihom u pjesmi Restart – ” u sve mišamo se k’o Vegeta”. Umjesto da ostane simpatična referenca, brend je prepoznao priliku koja je već organski nastala među publikom. Peki je postao ambasador Vegete, suradnja je nastavljena kroz videospot, a pjesma je zaživjela među publikom.
Takvi primjeri pokazuju koliko se promijenila uloga glazbe u marketingu. Nekada je bila gotovo nevažan element koji prati reklamu, a danas vrlo često postaje polazište cijele komunikacijske platforme. Razlika je velika jer publika brzo prepoznaje kada je riječ o površnoj suradnji koja postoji samo zato što je neki izvođač popularan, jednako kao što prepoznaje kada brend razumije zajednicu kojoj se obraća i uspije joj dati dodatnu vrijednost.
To je posebno važno kada govorimo o mlađim generacijama. Za njih su glazba, moda, hrana, gaming ili sport dio istog identiteta i teško ih je promatrati odvojeno. Brend koji uspije biti prisutan u tim trenucima prirodno postaje relevantniji od onoga koji se pojavljuje isključivo kroz oglasne formate.
Naravno, ne treba svaki brend imati vlastiti festival ili ambasadora, ali ono što treba je jasno promišljena komunikacijska strategija i dobro razumijevanje ljudi kojima se obraća.
Glazba neće preko noći „riješiti“ krivo postavljenu strategiju niti će sama od sebe izgraditi snažan brend. Ali kada je promišljeno uključena u komunikaciju može pomoći brendu da bude dio kulture, a ne samo dio oglasnog prostora.
I uvijek budite u tijeku s novostima iz Dialoga.
S više od 5 milijuna pretplata, Substack okuplja autore oko vrlo konkretnih interesa i tema, stvarajući male, ali izrazito fokusirane zajednice koje možda vrijedi upoznati.
Na panelu „Rage bait - Ljutnjom do algoritma” razgovaralo se o sadržaju koji izaziva snažne reakcije, granici između legitimne provokacije i manipulacije te odgovornosti medija, komunikatora i brendova.
Komunikatori AI ne doživljavaju kao prijetnju, nego kao alat koji vrijedi koristiti, ali s oprezom.